Šumski grad v.06.49.22.11.2008.
- Projektni tim: Iskra Filipović, Miro Roman, Luka Vlahović
- Suradnici: Tomislav Katić, Jurica Sinković, Petra Tomljanović
- Godina: 11/2008
- Lokacija: šuma
- Površina: 1296 m²
- Tip: istaživanje
Stablo
Kako bi izgledala kuća ili grad kada bi stablo bilo njihov glavni prostorni element? Stablo predstavlja prostor, promjenu, prirodu, strukturu, identitet ili okvir sa svim svojim prirodnim mijenama. Ovdje nije riječ o odnosu „stablo vs. arhitektura“, već o odnosu međusobnog nadopunjavanja i oplemenjivanja. Granice arhitektonskog prostora i prirode sada se postavljaju u nehijerarhijski, simbiotički odnos s ciljem stvaranja novih prostornih, fenomenoloških i prirodnih kvaliteta.
Kuća
Kuća je transparentan toranj okružen drvećem. Modelirana je vertikalnim perforacijama jedne kontinurane plohe. Tri različita prostorna konteksta šume definiraju kuću. Na prizemnoj razini naglašava se prostrana hipostilna dvorana pod krošnjama. Taj kontinuirani prostor predstavlja osnovicu novog grada. Drugi dio kuće sa horizontalnim ekstenzijama stvara nastanjive prostore u krošnjama drveća. Iznad vrhova krošnji formiran je plato na kojem se ostvaruje ambijent promišljanja i spokojstva. U skladu sa smjenom godišnjih doba i vegetacijskim rastom, sama kuća postaje dio trajne, dinamične modifikacije prostora. Kuća se stapa s okolinom poput delikatnih staklenika nenametljive pojavnosti. Transparentna ovojnica kuće suptilno definira nastanjive prirodne enklave.
Hipostilna dvorana
Stablo kao glavni prostorni element definira hipostilnu dvoranu. Raspodjela stabala po predefiniranom rasteru nije samo kontekstualni element, već se sugerira kao svojevrsni unutarnji krajobraz hipostilne dvorane. Pozicioniranjem četiri transparentne kuće u šumu njihova providna ovojnica nestaje. Priroda tada postaje njihova bezgranična opna, a šuma postaje kuća. Livade i šumski putevi poput trgova i cesta stvaraju novi urbanitet.
Grad
Grad je interakcija punog i praznog, obilježen mnogostrukim slojevima značenja. Čovjek je dugo vremena bio dio prirode. Stvarajući grad i arhitekturu, postao je dio vlastite invencije, umjetnog okoliša. Ideja reintegracije prirode u gradu razvijena je u „Šumskom gradu“ koji aktivira novu dimenziju urbaniteta. Šuma bi uključivala cjelovitiju viziju arhitekture koja nadrasta rigidne koncepte grada. Novi urbanitet stalne promjene manifestirao bi se kroz prirodu gdje se sve unutarnje i vanjske razlike neutraliziraju. Arhitektura „Šumskog grada“ definira suptilne prostorne odnose i predstavlja kuću čija je pojavnost ostvarena prirodom.