Object vs. Population – 3d printed generative jewellery

infinite landscape of rings

Generative rings diagram

Radikalna predodžba svijeta i društva danas je medijalizirana naprednim tehnološkim sustavima. Upravo zahvaljujući ili zbog takvog stanja, dizajn potražuje nove načine promišljanja i konceptualiziranja projektiranja, produciranja objekata i ideja. Uloga dizajna danas neminovno je podložna promjeni. Informatizacija društva i primjena računala pri projektiranju otvorila je cijeli niz novih ideja o načinu shvaćanja vremena i prostora u kojem živimo. Algoritamski dizajn, sada se bazira na novim parametrima: dizajnu ideje, projektiranju narativa, procedura, dizajniranju populacija, digitalnoj produkciji, novim promišljanjima materijalnosti. Generativne metode u projektiranju uključuju stvaranje i modifikaciju pravila i sustava koji generiraju objekt čiji je dizajn autonoman. Projektant stoga, ne manipulira direktno "artefektom", već pravilima i sustavima koji ga generiraju. Proces projektiranja ostvaruje se na meta razini, gdje je konačna pojavnost objekta posljedica interakcija zadanog sustava i pravila.

Designing ideas

Dosad je dizajn bio u domeni problematiziranja singularnog objekta, odnosno dizajniranja jedinstvenog i specifičnog "idealnog" objekta što je usko vezano uz modernističku paradigmu svijeta. Dizajn danas premješta težište s dizajniranja objekata na dizajniranje ideje. Za projektanta se mijenja paradigma odnosa prema statičnom objektu, te se naglasak stavlja na konceptualizaciju, interakciju komponenata, sustava i procesa koji generiraju nove objekte sa specifičnim karakteristikama. Ono sto je nekada bilo dizajniranje savršenog jedinstvenog objekta u specificnoj materijalnosti danas je projektiranje populacije objekata u bilo kojoj materijalnosti. Umjesto specifičnog objekta projektira se algoritam. Elitizam i isključivost koji u sebi sadrži singularni objekt (npr. ideja zlatnog prstena) zamjenjuje `individualni populizam` generativnog. Ključnu ulogu u dizajnu preuzimaju generativni sustavi koji nude metodologiju i filozofsko polazište svijeta u okvirima dinamičkih procesa. Rezultat je izuzetna raznolikost objekata unutar jedne "generacije". Samo projektiranje postaje apstraktno definiranje algoritma.

Prilikom dizajniranja generativnog, materijalnost objekta nije uvjet za njegovu konačnu pojavnost. Izbor materijala dosad je bio temelj u usmjeravanju dizajna, što je omogućavalo očekivanu izvedbu detalja, spojeva i tekstura. Danas dizajniranje generativnim sustavima omogućuje nametanje materijalnosti objektu. Formu koja nije inherentna materijalu moguće je u njega utkati služeći se iskuljučivo intelektulnom kontrolom. Posljedica nepostojanja parametra materijala premješta težište s tektonike na topologiju. Stoga, objekti koje je opisivala fiksna geometrija, sada mogu postići relativnu geometriju koja se renderira u stvarnost putem 3d printa. Njena materijalnost je posljednja, gotovo arbitrarna, odluka dizajna.

Na primjeru dizajniranja generativnog prstenja nastojali smo ispitati i demonstrirati mogućnosti takvih sustava. Temeljne premise takvih objekata su sagledavanje kroz dizajniranje populacije neograničene raznolikosti te dizajniranje u bilo kojoj (any) materijalnosti. Dok unikatnost, ručna izrada i plemeniti materijal karakteriziraju tradicionalno oblikovanje nakita, a masovna proizvodnja i sintetički materijali odlika su suvremenog nakita, generativno prstenje spaja kvalitete jednog i drugog kroz digitalnu produkciju pri definiranju novog nakita 21.st.